Pisanje terapije nije strano. Godinama su profesionalci koristili zapise, upitnike, dnevnike i druge obrasce za pisanje kako bi pomogli ljudima da se oporave od stresa i traume.
Znanstvenici ideju pisanja kao terapije prate od vremena egipatskog faraona Ramzesa II, oko 1.200 pne: na ulazu u njegovu kraljevsku knjižnicu stajalo je: "Kuća iscjeljenja za duša". Američki ministar jedinstva Samuel Crothers skovao je izraz "biblioterapija" 1916. godine, a krajem 1980-ih James Pennebaker vodio je moderni pokret pisanja terapije u ključnoj istraživačkoj studiji koja je pokazala potencijalne zdravstvene prednosti "izražajnog pisanja" u emocionalnim poremećajima.
U posljednja dva desetljeća terapija pisanjem pridružila se plesu i umjetničkoj terapiji kao legitiman terapijski instrument, što se i dogodilo izazvalo je sve veće zanimanje za vrstu pisanja koja se usredotočuje na iscjeliteljsku snagu stavljanja osjećaja na papir ili na ekran. U ovom članku o psihologiji-na mreži otkrivat ćemo zajedno 8 jednostavnih i kreativnih vježbi za terapijsko pisanje.
Pisanje, dajući materijalnost nepostojećem, omogućuje čovjeku da ga osjeti i vidi iz druge perspektive. Otuda i psihološka važnost pisanja na naš način nagovještavanja promjene, davanja sebe novu sliku o sebi, da zamislimo za sebe "autentično ja", sve što ćemo otkriti i obnoviti.
Pisanje znači stupanje u kontakt sa sobom i s drugima i osposobljavanje za sposobnost prepričavao otkrivajući jedinstvenost i ljepotu svakog bitnog romana kao jednako važnog čuti. Pisanje kao terapija vodi do stupiti u kontakt sa, a ponekad i otkriti, vlastito unutarnje vrijeme, list postaje bijeli prostor na kojem bi se moglo reći neizrecivo, jer je previše intiman ili čak i samom njemu nepoznat.
Krajnji cilj pisca je kontakt, pa u pisanju terapije to može biti alat za potpuno dosezanje drugog. Pisanje je podrška u terapijskom procesu kao kreativni čin čija je svrha promicanje spontanosti sebe u granicama kontakt, prevladavanje blokade i postizanje punog kontakta: tako pisanje u terapiji postaje čin kurativno-kreativni.
Pisanje i njegov razvoj, prvo individualni, a zatim kolektivni, snažno zahtijeva veće razumijevanje drugog, a izražena predispozicija prema onima koji govore o sebi, više iskrena i prirodna pažnja za one koji slušaju, a spremnost da pozdravimo novi smisao tuđeg i vlastitog života u podneblju koje karakterizira nesporan i sveprisutno povjerenje.
James Pennybacker, profesor socijalne psihologije sa Sveučilišta Austin (Teksas) i glavni znanstvenik terapijskih učinaka, oboje u na fizičkom i psihološkom planu pisanja pokazao je koliko je korisno pisati sve dok se to radi s određenom postojanošću (u njegovim laboratorijima predlaže pišite 15 minuta svaki dan), te da se ne računaju samo činjenice, već i emocije povezane s njima i posljedično.
- Čini se da pisanje djeluje kao aktivna strategija za nositi se sa situacijama kroz konstrukciju narativnog teksta koji neorganizirana emocionalna i osjetilna sjećanja pretvara u jezičnu strukturu s preciznom prostorno-vremenskom dimenzijom.
- Što je koherentnija i živopisnija priča, to više postiže razumjeti vlastitu priču, uhvatite njegove posebnosti i dajte mu značenje. Na primjer, osoba koja napiše traumatični događaj prisiljena je pretočiti ga u riječi, jest odnosno organizirati, organizirati i predstaviti informacije u jezičnoj strukturi, koja to podrazumijeva kognitivne promjene neposredna.
- Uz to je dužna suočiti se s osjećajima povezane s ispričanim traumatičnim događajem i za kontrolu njegovog utjecaja.
- Još jedna prednost terapijskog pisanja je što se, malo po malo, također uvode promjene u društvenim odnosima i na način obraćanja drugima.
Kad se uvjerimo u brojne blagodati terapijskog pisanja, zapitaćete se koje su najbolje terapijske vježbe pisanja. Koji god format odabran, terapija pisanjem može pomoći korisniku da sam stimulira osobni rast, vježbanje kreativnog izražavanja i doživljavanje osjećaja osnaživanja i kontrole nad životom Od spisateljice. Evo 8 jednostavnih i kreativnih vježbi za terapijsko pisanje.
1. Osobni dnevnik
Suštinu naše psihe daju promjene koje kao da izmiču promatranju: osobni dnevnik bilježi život, Kroz riječi je predstavljen kolaž proživljenih trenutaka i osiguran kontinuitet varijacije postojanje. Na primjer, vođenje dnevnika može biti bitan dio procesa rješavanja gubitka, tuge ili tuge. U ovom članku govorimo o procesi tugovanja.
2. Slobodno pisanje
Ova vježba u terapijskom pisanju koja se naziva i "vođenje dnevnika" omogućava osobi da stvari koje joj padnu na pamet stavi na papir. U postupak slobodnog pisanja nije uključena cenzura ili presuda; radi se o pisanju sve što mi padne na pamet. U nekim slučajevima misli mogu biti suvisle i cjelovite, dok druge mogu biti djelomične rečenice ili izolirane ideje. Pisanje može uključivati i pozitivne i negativne osjećaje, ali ljude se potiče da ih prihvate i priznaju.
3. Poezija
Iako nekima u početku pisanje poezije izgleda zastrašujuće, u nekim slučajevima postupak može biti nevjerojatno terapeutski. Terapeuti će obično voditi ovaj zadatak na neki način, dajući osobi ideje o tome što napisati ili kako organizirati misli u čitljivu prozu. Ponovno, riječi koje idu na papir moraju se prepoznati i prihvatiti bez prosuđivanja zbog jednostavnih misli i ideja koje su potrebne kako bi spis bio terapeutski.
4. Pismo
Ova terapijska vježba pisanja može biti posebno korisna ljudima koji se bore s pojedincem ili vezom. Ovo pismo se može napisati da izrazi osjećaje prema drugoj osobi, bilo od sreće, bijesa, bijesa, bijesa itd. Pismo bi moglo sadržavati mnoge stvari koje ljudi žele reći drugom u lice, ali iz različitih razloga ne mogu. Poruka se ne smije slati drugoj osobi, to je terapijska vježba za sebe.
5. Automatsko pisanje
Sjajan način za zaobilaženje prosudbe sebe i drugih ili stalnog mentalnog trošenja je automatsko tipkanje, slučajne riječi koje kao da nemaju međusobne veze. Međutim, oni gotovo uvijek sadrže duboku istinu: oni su prijedlozi, koncepti, nade, želje koji dolaze iz onog dijela svijesti koji se obično briše iz uma. Da biste otkrili koja je poruka koja dolazi od svjesne upotrebe automatskog pisanja, nakon nekoliko dana automatski će se pročitati riječi koje ste napisali.
6. Autobiografska priča
Još jedna vježba za nastavak bavljenja terapijskim pisanjem jest povezivanje nečijeg života. Pisanje vlastite autobiografije nije puki popis datuma, imena i događaja. Naprotiv, stvorite emotivnu priču, uronite u ulogu glavnog junaka i suočite se s peripetije koje život predlaže izvrstan je način da pronađete smisao u svom vlastitom iskustvu egzistencijalni i izgraditi identitet uravnoteženiji.
7. Pisanje problema
Još jedna vrlo korisna terapijska vježba pisanja je ona koju možemo vježbati u slučaju problema s kojima se suočavamo. Započnite s desetominutnom tehnikom pisanja bez zaustavljanja da biste opisali problem koji je pred vama. Zatim identificirajte glavne prepreke i analizirajte ih jednu po jednu, i dalje trošeći deset minuta po bodu po problemu. Na kraju, zapišite što stvarno mislite o tim problemima i pronađite moguća rješenja. Može se dogoditi da rješenje neće doći odmah, ali nemojte očajavati jer se ovdje uglavnom pokreće proces razmišljanja koji će vas dovesti do pronalaska rješenja.
8. Dekonstrukcija
Moramo poći od nečega što je dio našeg života, smatramo problematičnim, a zatim ga, zahvaljujući kontinuiranom prepisivanju "problema", dijelimo na manje probleme. Ova nam vježba omogućuje da problemu damo odgovarajuću dimenziju i sagledamo je s nove točke gledišta, možda s manje briga, generalizacija, trivijalizacija.
Ovaj je članak samo informativan, u Psychology-Online nismo u mogućnosti postaviti dijagnozu ili preporučiti liječenje. Pozivamo vas da odete psihologu kako biste liječili vaš određeni slučaj.
